Navesti sve što je u životu napisala Vjekoslava Huljić vjerojatno bi iziskivalo petosatnu, a ne petominutnu ćakulu poput ove. Nebrojeni tekstovi pjesama za estradu među kojima su i neki od najvećih hitova iz svijeta “lakih nota”, a onda i cijeli niz romana, bajki, zbirki poezije i kratkih priča, najvećim dijelom namijenjenih djeci, neki od njezinih radova ušli su i u školske lektire. Pomislio bi čovjek da radni dan nekoga tko toliko piše i objavljuje mora trajati tridesetak sati. No, Vjekoslava to gleda drukčije, pokazujući koliko joj to znači.
“Ja uvijek pomislim kako sam mogla još i više. Vrijeme za pisanje je posebna kategorija. Ne mjeri se satima, već željom da se piše”, kaže nam, stalno ističući koliko joj je pisanje važno:
“Pero u ruci putuje na sve strane svijeta i duše. To je ljubav. Je li to pjesma, priča, ili roman… sve su to putevi i i rukavci iste duše. Dotiču se i mimoilaze, ali uvijek imaju jedan isti izvor. A to je emocija koja me vodi”.
Sada se na 9. Mediteranskom festivalu knjige predstavlja nečim što dosad nije pisala, posvetila se svijetu fantazije u romanu “Tajna nestale djece”, priči o misterioznim nestancima malih stanovnika Splita. Taj zaplet, međutim, samo je “okidač” za nešto sasvim drugo, kako to i inače biva u ovom žanru.
“Mnogo sam puta čula nešto otprilike ovako ‘ma, to ti je srednje dijete, s njim nije lako…’ Kako sam i sama srednje dijete, počela sam se pitati na što to misle? Mit o srednjem djetetu ne postoji samo u bapskim pričama, postoji i u dječjoj psihologiji. Odjednom mi je sinula ideja za priču zbog koje sam morala posegnuti u polje fantazije i nadrealnog”, kaže Vjekoslava Huljić.
Priču je smjestila u sredinu koja joj je poznata, u Split i Salonu, paralelno je vodeći kroz 1964. i današnje vrijeme, kombinirajući stvarnost i fikciju.
“Glavni junaci su četrnaestogodišnjaci koji imaju neke svoje osobitosti i probleme i koji se, unatoč njima, uhvate ukoštac s odgonetanjem nikad riješenih nestanaka djece koji su se događali kroz desetljeća u njihovom vlastitom gradu. Radnju svojih romana i prije sam stavljala u ovo podneblje, a protagonisti uvijek rješavaju neki problem, vođeni vlastitom domišljatošću. Ovo jest triler, isprepleten s mnogo akcije, ali i emocija i humora. Emocije su ono što i nadnaravnom daje ljudskost. Želim da čitatelj doživi tu emociju”, kaže autorica.
Pozadina je mnogo dublja i šira, s mnoštvom pitanja koja se otvaraju u romanu.
“Identitet je ono što nosimo iz obitelji. Ako je život nekad zub koji se klima, obitelj je korijen koji bi ga morao držati. Ako se tu osjetimo zapostavljeno, nevidljivo, ranjivo, zanemareno, može li nas spasiti malo ljubavi? Empatija? Osmijeh, riječ? Možemo li se izboriti za vlastiti glas? Može li nas snaga prijateljstva spasiti? Možemo li biti na ovom svijetu ne samo zbog sebe, već malo i zbog drugih?”, kaže Vjekoslava, dodajući da hrabrost i odvažnost glavnih protagonista pokazuje svijetu odraslih kako se treba boriti za prijatelje i kako se razbija mreža podzemnog svijeta i svakakvih kvazi spasitelja.
Na Mediteranskom festivalu knjige Vjekoslava Huljić će se, predstavljajući svoj novi roman, susresti sa svojim najbrojnijim čitateljima, vršnjacima njezinih junaka iz “Tajne nestale djece”, čemu se posebno raduje, najviše zbog toga što će još jednom upoznati djecu koja čitaju. A onda će i ona sama od njih mnogo naučiti, kao i uvijek kad se susretne s djecom.
“Imam pred sobom mnogo pari znatiželjnih očiju i znatiželjnih pitanja. Oni su profesori na katedri iskrenosti, a ja sam učenica koju mogu puno toga naučiti. Ući im u dušu, privilegij je i dragocjenost. I materijal za nove romane”, kaže nam Vjekoslava Huljić, najavljujući susret na 9. MFK zakazan za subotu, 26. rujna u Velikoj dvorani na Gripama.
