Zoran Žmirić: „Visoke trave“ i „Kaleidoskop“ (strip s Korinom Hunjak)

predstavljaju: Marina Vujčić, Patricija Horvat, Bartul Vlahović

Nedjelja, 29.9. / 14.00 / Velika dvorana

Visoke trave

Dva klinca, košarkaško igralište, svađa oko toga je li bila trica – tako 1985. započinje Robertovo i Goranovo prijateljstvo, jedno od onih cjeloživotnih, baždareno da preživi mnoga razdvajanja i razlike.

A onda su došle mračne devedesete. U visoke trave zarasle su spaljene kuće, linije ratišta, srušeni mostovi, nedužne uspomene i svijetla budućnost na koju ni jedan ni drugi na zgarištu bivšeg života više nisu mogli računati.

Visoke trave Zorana Žmirića oda su prijateljstvima koja bi trebala trajati zauvijek, knjiga o generaciji kojoj su snovi nasilno ukradeni, ali ih nikad nije prestala spašavati, pa i danas ponegdje zažive u kolektivnoj memoriji, na nekim novim košarkaškim igralištima na kojima novi klinci započinju svoje romane koje će im život ispisati.

Naklada: FRAKTURA

Kaleidoskop (strip s Korinom Hunjak)

Kaleidoskop… Koliko li je Zoran još pronašao načina na koje zlo truje dušu, kad je gotovo samodopadno tako knjigu nazvao?! Jedva sam čekao dočepati se te knjige. Otvorio sam je već unaprijed prestravljen. Zatvorio sam je iscijeljen. Ni traga užasima prethodnih Zoranovih redaka. Ni traga paklu tako strašnom da bi ga samo ljudska duša mogla samoj sebi sazdati. Tek ljudskost, svakodnevna, razbijena poput traka svjetla kroz tisuću šarenih stakalaca. Ljudskost toliko obična, da mora ganuti u svojoj nemoći. I – kroz nemoć – ljepoti.

Ljudi su dobri, kao da je tom knjižicom Zoran zaključio, i kao takvi, ljudi su dragocjeni. Sve ono njihovo na što najmanje obraćamo pažnju, možda je i najdragocjenije. Jer svaka sitnica kojom su im svakodnevice prožete krije u sebi jednu priču vrijednu pričanja. Vrijednu čuvanja. Zapisivanja. A jesu li vrijedne uprizorenja? Pokoja godina je prošla i Kaleidoskop mi je ponovno u rukama. Strip! ( Dalibor Talajić)

Naklada: FRAGMENT