Čekajući Dylan Doga u Srebrenici

nakladnik: ART RABIC

“Čekajući Dylan Doga u Srebrenici” nova je knjiga Dragana Bursaća koja je kao sublimat onih stvari koje on radi u posljednjih pet godina. Radi se o zbirci njegovih kolumni nazvana po jednom od njegovih tekstova. Knjiga se fokurisa na tri segmenta: humanost u ratu, djeca žrtve rata i nepresuđeni ratni zločini 92-95. Predgovor napisao Andrej Nikolaidis.

Ahmed, Muamer i Muhamed Pašić su tri obična dječaka koja žive u Srebrenici. Igraju se, odlaze u školu i čekaju ljetni raspust. Dobro, sva djeca čekaju ljetni raspust, ali njih trojica imaju poseban razlog.

Dolazi im D. iz Sarajeva. Ona je Muamerova vršnjakinja, a Muamer je srednji brat. D. je nešto posebno! Ne zato što je iz velikog šehera. Ne! Dolazilo je kod njih mnogo drugih dječaka i djevojčica. I nije to zato što je bljedunjava. Ne! Svi oni su bljedunjavi.

Fali im željeza, govorilo se to jednostavno u svakoj kasabi Bosne i Hercegovine. Govorilo se i u Srebrenici, ali Srebrenica je imala lijek. U srebreničkoj banji Guber i njenoj vodi, bilo je toliko djeci prijekopotrebnog željeza da su dolazila iz cijele zemlje, napojiti svoju anemičnu krv.
Blijeda, neispavana, pomalo u strahu… Sva su djeca bila takva u očima najmlađeg Ahmeda. I srednji brat Muamer ih je vidio takve. Muhamed, već veliki dječak, osjećao je nešto više. Više konkretno prema D, toj curici koja je imala moć da promijeni ljeto.

Mijenjala je svaki jul i dolijevala mu boju. Onu boju prve zaljubljenosti. Nije Muhamed htio priznati sebi, a dakako niti drugima, kako se to i zašto zaljubio u blijedu mršavicu iz Sarajeva. Ali eto, jul je sunčaniji sa njom u ovoj Srebrenici.

Kolumna Čekajući Dylana Doga u Srebrenici | Al Jazeera