Jedna od mnogo tradicija koje je Mediteranski festival knjige ustanovio otkako se “uselio” u Split predstavljanje je fotografa čiji radovi svake godine postaju vizualni identitet Festivala. Ove godine red je došao na Iris Ban, splitsku fotografkinju s kaštelanskom adresom.
Iris je po struci grafička dizajnerica, a kako sama kaže “fotografija joj je prostor u kojem se emocija pretače u svjetlo i oblik”. Zbog toga svaki njezin rad itekako nosi i osobni trag.
“Fotografija je za mene dijalog, trenutak u kojem je prizor odraz osjećaja”, kaže u našoj kratkoj ćakuli pred 8. MFK koji će se od 24. do 28. rujna održati na svojoj stalnoj lokaciji, u Velikoj dvorani splitskog SC Gripe.
Dizajnerska struka osjeti se i u njezinom fotografskom radu kojeg koristi za rad na naslovnicama knjiga i reklamnim kampanjama, ali i u autorskoj fotografiji.
A na osmo izdanje Mediteranskog festivala knjige Iris donosi fotografije koje na prvi pogled obiluju dalmatinskim klišejima: penzioneri na šentadi, galebovi, pazar, agave, tiramola, more… Netko bi rekao da fali još samo stina kao kušin. Ali tako je samo na prvi pogled.
“Ove fotografije nastajale su od 2012. do danas, kao spontani prizori Mediterana, ali uglavnom izvan sezone. To su trenuci u kojima more, kamen i ljudi pričaju priču o prostoru gdje vrijeme teče sporije, a svakodnevica dobiva lice i atmosferu”, kaže Iris.
I to svakodnevica koju turisti ne upoznaju, ona koja nastupa zimi, kad svoju priču pričaju korčulanske kalete i tiramoli, kameni “banci” splitskog pazara s prodavačicom koja s mobitelom u ruci spaja različita vremena. Ili kad galebovi skupljeni na obali po kaštelanskoj buri čekaju neko bolje doba. Možda ono doba u kojem uživa ženska silueta plutajući po morskoj površini, sasvim suprotno još jednoj ženskoj silueti koja uz tmurno nebo pokazuje tihu snagu zimskog Mediterana.
“A duh Mediterana nosi i najstarija fotografija među onima kojima se predstavljam na MFK, zimski prizor svojevrsnog skupa iskusnih mudraca”, opisuje Iris svoju fotografiju.
A baš uz tu fotografiju pokazuje se i važnost Mediteranskog festivala knjige, mnogo novijeg znaka mediteranskog duha.
“Nisam poznavala nikoga na slici, ali ovih dana su mi se javljali ljudi koji su na plakatima MFK prepoznali svoje djedove. To je upravo ono što ovu fotografiju čini posebnom — mjesto gdje se susreću svakodnevica, sjećanja i priče”.
